Radni sastanci i radionice

Radionica Dokumentarne prakse nakon 1989.: oblici, mediji, materijalnosti, održana na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 24. i 25. rujna 2026., bila je posvećena različitim načinima na koje europske književnosti nakon 1989. uspostavljaju i problematiziraju svoj odnos prema izvanknjiževnoj stvarnosti. Polazeći od pitanja referencijalnosti i mimetičkog ugovora, izlaganja svih članova projektnog tima istraživala su različite oblike, medije i materijalnosti dokumentarnoga – od arhiva, svjedočenja, obiteljskih povijesti i predmeta do dnevnika, kazališta, poezije i ekoloških tragova.

Rasprave su bile osobito usmjerene na epistemološki i etički status dokumenta: što dokument čini s književnim tekstom; kakvu vrstu znanja i pristupa prošloj ili sadašnjoj stvarnosti omogućuje; kako se njegova referencijalna i/ili dokazna vrijednost preobražava procesima književnog oblikovanja, posredovanja i remedijacije; te gdje se nalaze granice između dokumenta kao dokaza, kao materijalnog traga i kao estetski proizvedenog učinka stvarnosti.

Posebna je pozornost posvećena napetosti između dokumentarnih pretenzija na izvanknjiževnu stvarnost i neizbježnog posredovanja uključenog u svaku njezinu književnu reprezentaciju, kao i etičkim pitanjima koja proizlaze iz te napetosti. Sudionici su se složili da će na sljedećoj radionici suziti istraživački fokus na preciznije definiran teorijski problem koji je proizašao iz konceptualnih i metodoloških izazova s kojima su se susreli u svojim pojedinačnim istraživanjima.
Dana 13. veljače 2026. članovi projektnog tima i voditeljica projekta održali su prvi radni sastanak. Na sastanku su detaljnije razrađeni planovi pojedinačnih aktivnosti (sudjelovanja na konferencijama i terenskih istraživanja), a rujan 2026. određen je kao termin prve znanstvenoistraživačke radionice. Na radionici će sudjelovati svi članovi istraživačkog tima te će, polazeći od svojih pojedinačnih istraživačkih planova, zajednički raditi na oblikovanju istraživačkog korpusa i uspostavljanju zajedničkih metodoloških okvira.

U tu je svrhu predloženo stvaranje zajedničke mape u kojoj će članovi istraživačkog tima iz matične ustanove pohranjivati i međusobno dijeliti teorijsku i književnopovijesnu literaturu. Svaki član istraživačkog tima iz matične ustanove ukratko je predstavio i svoj istraživački plan, nakon čega je uslijedila produktivna rasprava o mogućim dopunama i daljnjoj razradi pojedinačnih planova. Članovi tima uključili su se u raspravu u skladu sa svojim područjima stručnosti, književnopovijesnim i teorijskim.