Projekt obuhvaća niz međusobno povezanih istraživačkih ciljeva usmjerenih na unaprjeđenje proučavanja dokumentarne književnosti u suvremenim europskim kontekstima.
Preispitivanje fikcionalnosti i autentifikacije u dokumentarnoj književnosti
Projekt istražuje književne tekstove koji se ne uklapaju u binarne modele fikcionalnog i nefikcionalnog/činjeničnog, osobito one koji zamagljuju granice između perspektiva pripovjedača i lika. Preispitujući teorije autentifikacije i fikcionalnosti kroz koncept mimetičkog ugovora (Foley 1986) – u dijalogu s ranijim modelima poput Lejeuneova autobiografskog pakta – projekt iznova razmatra načine na koje suvremena književnost integrira faktualne moduse diskursa u fikcionalne okvire. Time se otvara i šire pitanje o tome što „dokumentarno“ znači u suvremenoj europskoj književnosti te na koji način dokumentarno pisanje dovodi u pitanje uvriježena shvaćanja književne reprezentacije. Nadovezujući se na istraživanja Wolfganga Isera o statusu fikcije i nefikcije, projekt dokumentarnoj književnosti pristupa kao prostoru u kojem se kritički pregovara o samim temeljima književnog stvaranja.
Istraživanje referencijalnosti i mimetičke komunikacije
Drugi je istraživački cilj ispitati problem referencijalnosti u dokumentarnim književnim tekstovima i tekstovima s izraženim dokumentarnim obilježjima. Uvažavajući dugotrajne rasprave o nestabilnosti ili krizi referencije u suvremenoj i postmodernističkoj fikciji, projekt polazi od teze da referencijalnost ostaje jedno od središnjih pitanja suvremenog dokumentarnog pisma. Oslanjajući se na uvid Romana Jakobsona prema kojem poetska funkcija referenciju čini višeznačnom, a ne dokida je, projekt istražuje kako faktualni diskurs uklopljen u fikcionalne tekstove iznova aktualizira pitanja referencije, mimeze i pretenzija na istinu. Referencijalnost se pritom razmatra kao dinamičan i prijeporan proces koji čini sastavni dio činova mimetičke komunikacije.
Povijesno i komparativno situiranje dokumentarnosti
Projekt nastoji konceptualizirati dokumentarnost kao temeljno društveni i povijesni fenomen. Usredotočujući se na europsku književnost nakon 1989. godine, analizira sličnosti i razlike u uporabi dokumentarne građe u različitim književnim tradicijama te te prakse sagledava u odnosu prema ranijim povijesnim razdobljima. Takvom komparativnom perspektivom projekt istražuje povijesnu uvjetovanost i žanrovsku varijabilnost mimetičkog ugovora, pri čemu naglašava da faktualni i fikcionalni modusi pisanja nisu fiksne kategorije, nego povijesno kontingentni oblici koje oblikuju promjenjive književne konvencije i društveno-kulturni uvjeti.
Unaprjeđenje komparativnih i suradničkih istraživanja
Kako bi ostvario navedene istraživačke ciljeve, projekt povezuje individualna istraživanja u knjižnicama i arhivima s kontinuiranim zajedničkim istraživačkim radom. Istraživačke aktivnosti uključuju radne sastanke, radionice i konferencije. Budući da se projekt bavi aktualnim književnim procesima, terenska istraživanja u relevantnim kulturnim i jezičnim kontekstima čine sastavni dio istraživačkog plana. U okviru takva suradničkog pristupa projekt nastoji sistematizirati postojeće spoznaje i razviti nove interpretativne modele koji trenutačno nedostaju kako u domaćim tako i u međunarodnim istraživanjima dokumentarne književnosti.
